Zašto serijal „50 nijansi“ nije moderna bajka?


Prošli put pokušao sam da objasnim zašto jedan deo ženske populacije doživljava serijal "50 nijansi" kao jednu romantičnu priču iliti bajku.

Iako sve ovo podseća na jednu lepo upakovanu, pomalo romantičnu priču o kojoj sanja svaka devojčica i tinejdžerka, realnost je sasvim suprotna. O tome govorimo u nastavku.

Serijal „50 nijansi“ je potpun promašaj u svakom smislu. Stil pisanja knjige je loš. Toliko loš da vam dođe da uzmete pušku i povučete oroz. Patetika je prisutna na svakoj stranici knjige.

„50 nijansi“ može biti zanimljiv samo ljudima koji nikada u životu nisu iskusili seksualne odnose te onima koji nisu uspeli da sebe istraže i upoznaju i ostvare svoje potrebe. Knjiga je prepuna detalja kojih možete videti u svakom filmu za odrasle i retko ima ono što na ovaj ili onaj način nismo videli (primera radi današnje serije gotovo da obiluju golotinjom koliko i filmovi za odrasle – „Igre prestola“, „Reži me“, „Kalifornikacija“, „Seks i grad“...).

Ono što mene začuđuje jeste reakcija žena na čitavu priču. Deo javnosti koji voli serijal „50 nijansi“ tvrdi da je to romantična priča o ljubavi koja menja (o motivu Lepotice i zveri sam govorio u prethodnom delu teksta). Pri tom, one zaboravljaju na sva ona poniženja koja glavna junakinja serijal trpi i proživljava – fizičkog (bičevanje i sl.), psihičkog (Ana ne sme da gleda Kristijana u oči), emocionalnog (Anastazija dobija pljeskanje po zadnjici samo zato što je prevrnula oči)! Da, verujem da je to san svake žene, pa i muškarca!

Pretpostavljam da ste propustili da pročitate ugovor koji Kristijan nudi Ani (ko će čitati dosadan ugovor u odnosu na zanimljiviji ostatak priče?). Letimičnim pregledom možete lako doći do zaključka da, potpisivanjem ugovora (faustovski motiv), Ana pristaje da postane svojina Dominantne osobe. Štaviše – on određuje sve i nad njom ima skoro sva prava (još malo pa i da je proda). To je priča o zlatnom kavezu – imate sve i okruženi ste svime što možete poželeti ali se odričete slobode u gotovo svakom pogledu. Da li je to potrebno ženi – finansijska sigurnost i skoro svaka zabrana?


Ne propustite ni jedan tekst! Pratite blog putem e-maila.

Društveni aktivizam, ljudska prava, kritičko razmišljanje i obrazovanje su samo neke od teme ovog bloga. Pratite bloga putem e-maila sasvim besplatno i podržite ovakve i slične tekstove.
 
Da li je ženi zaista potrebna osoba koja će nad njom vladati, dominirati ili, pak, osoba pored koje će se osećati voljeno? Da li joj je potrebna osoba nad njom ili pored nje? Da li je ženi potreban muškarac koji je ne poštuje i olako prenebregava razumne granice koje mu ona postavlja? Da li je odnos faktičkog i pravnog ropstva ono što predstavlja ljubav? Da li je ženi (ili muškarcu) potreban partner koji će ići ispred ili uporedo sa njom (njim)?

Da li je ženi potreban muškarac (i obrnuto) koji se nad njom iživljava i rešava komplekse iz detinjstva ili neko ko će je upotpuniti i pomoći da razvije sve svoje životne potencijale?

Suština svake veze jeste međusobno poštovanje i uvažavanje u kojoj će svačije želje ispunjene, potrebe biti ispunjene. Ima li toga u njihovoj vezi? Da li Anastazija dobija ono što svako od nas iskonski želi – duboku emotivnu povezanost sa partnerom, uživanje u fizičkom odnosu između njih?

BDSM može biti lepak koji spaja samo određeni vremenski period, baš kao i strast. Ali posle nje je potrebno nešto drugo na šta Kristijan nije spreman. Niti želi. Njega ne zanima romantika. Zanima ga isključivo sirov i surov seks.

I još jedna stvar – da li bi ovaj serijal bio iole zanimljiv koliko i sada da je Kristijan neki zamašćeni i prljavi automehaničar sa stomakom koji radi u kanalu? Ne! Činjenica je da je u seksipil Krisa ugrađen novac dovodi nas do zaključka da vrlo često zatvaramo oči na loše kad se u priču umeša novac.

Na kraju, zapitajte se – da li biste, zaista, voleli da se vaša ćerka ili sestra uda za čoveka kakav je Kristijan Grej?

Povezani tekstovi

Zašto je serijal "50 nijansi" moderna bajka?
Prvo leptirići a onda reptilići u stomaku. Kako izbeći ove druge?
Zašto je kič toliko zavodljiv?
Kako holivudski hiperrealizam utiče na sve nas?

Sviđa ti se tekst? Podeli ga sa onima koje voliš!

Ko je Predrag Popović?

Moderni don Kihot. Zalaže se da pamet, sposobnost, kreativnost i društveni aktivizam budu mainstream. Bloguje o ovim temama.
Optimista.
Piše. Stvara. U stvari, izmišlja. Priče, uglavnom, u kojima misli, snove i ideje pretvara u reči.

13 komentar(a):

  1. Pitanja su ti na mestu, apsolutno, a odgovor može bit samo jedan, a to je da nas ima raznih.


    Nisam sigurna da bi iko voleo tako nešto, ali postoje neostvareni ljudi, u svakom pogledu i neke stvari im dođu kao lek za dušu. Osećanja su skupa igračka, a ljudi vole time da se igraju.


    Ne smeta mi kad je muškarac dominantan, volim to, ali zna se dokle to može ide, i gde je granica kad to prestaje biti oslonac i podrška i kad počinje da bude teror. Nisam za varijantu zlatnog kaveza, već sam je jednom odbacila i ne kajem se, tako da, dobro znam šta je to, ali nisam umela da prepoznam na vreme pa se desilo da sam upala u njega i to je ono što treba da učimo našu decu! Da analiziraju i preispituju svoja osećanja, da znaju šta hoće a šta neće i da se neke stvari ne kupuju i ne prodaju, a kad smo već kod bajki, dobar primer bi bila priča o caru i slavuju, koja je suprotnost situaciji o kojoj pišeš.

    ReplyDelete
  2. Zdravo Nataša,
    Naravno, ima nas raznih. Samim tim, ni stav koji sam izneo u tekstovima nije jedini već samo moja percepcija (a logično je da ih objavim na svoj blogu :)).

    Drago mi je što si pronašla dovoljno snage u sebi i da izađeš iz tog kaveza o kojem govoriš. Slažem se da decu treba naučiti kako da analiziraju i preispituju svoja osećanja. Emocionalna inteligencija je jako važna.

    Pozdrav! :)

    ReplyDelete
  3. Dragi Predraze,
    Slucajno naleteh na tvoj tekst na jednoj od drustvenih mreza i podstakao me da ostavim komentar, mada to retko cinim (citaj nikad, ali eto...). Okidac za moje ukljucenje u citavu problematiku pocinje u teretani. Narodskim jezikom, raspomamile se zene: "Jaoj, cico, kakav je on frajer!" (Ne bih da budem malodusna, ali ovo "cico" vec nesto govori) Odgovara druga: "Bas jeste! E, ali kako je on nju zastitio, pa kako je pazio, ma cudo jedno. Nema danas takvih." I tako dalje, shvatas poentu. Nista, vidim svi po bioskopima, razmenjuju knjige, ja procitala Markesa "O ljubavi i drugim demonima" ali ne vredi, nisam ono o cemu se prica. Zeleci da potpuno otvorenog i uma i srca pridjem tematici, i ukljucim se u po neki razgovor, sednem jednu noc, odgledam film, procitam prve dve knjige i ujutru krenem na fakultet. Tako ja u prevozu i razmisljam na sta li sam ja potrosila vreme. Na stranu to, to je vec moj problem. Medjutim, moram da ti ukazem na cinjenicu da se perverzijama i seksusalnim "bolestima" ne smatra ono sto oboma u paru (trojci itd) prija. Bar tako kaze psihijatrija. Slucajno sam polagala taj ispit skoro pa tako znam, ako koga zaintrigira moja obavestenost o ovome. Otkud ti znas, mozda doticnoj Ani u nekom delu (pod)svesti to prija zbog njenog traumaticnog detinjstva i ne bas sjajnog odnosa sa majkom, koja je kao nepopravljivi romantik zavrsila u cetvrtom braku (nemam nista protiv, ali ne znam za tu definicju romantike, to se zove drugcije, ali otici cu daleko). Kad su na Kristijanu gasili cigarete, sto ne bi moglo da bude nesto slicno i sa Anom? Isto tako, svidja mi se tvoja definicija veze, ali to ne zele svi. Koliko god sokantno zvucalo, neki ne umeju da funkcionisu bez dominatnog partnera (bila sam ubedjena u suprotno do pre dve godine). Ono sto sam ja ovde razvukla u esej, a sto zelim da kazem je da ne zele svi isto i da moze iznenaditi sta sve lezi u nama. To je dobronamerna kritika da budes manje ostar, jer nismo sudije. Doduse, koliko vidim, ti si zavrsio prava, ali ja kao medicinar, stvarno ne volim da osudjujem. Znas onu narodsku: "Ukusi su razliciti". E ti ukusi su nas i doveli do tvog odlicnog teksta o kicu i kavntitetu, koji se apsolutno moze primeniti i ovde. Dalje, dok sam lutala po ovoj prici trazeci neki smisao, palo mi je na pamet da vecina zena zeli zastitnika pored sebe, a da ova "moderna bajka" pruza distorziju realnosti koja im omogucava da pobegnu od svojih (pazi ironije) sivih realnosti, ukljucujuci doticnu gospodju romanopisca. Nisam znala ni da li je gospodja ili gospodin pre nego sto sam pocela da citam jer na koricama elegantno stoje incijali, tajanstveno koliko i sam gospodin Sivi. Otkud znamo, mozda je ovo zelja g-dje Dzejms da pobegne od domacinstva i potreba da proba nesto novo, a to ne ume da izrazi drugacije osim kroz stranice prepune psovki i primalnih nagona, naravno sa neizostavnim elementima romantike i dobrostojecim mladim gospodinom koga treba malo srediti, jer duboko u sebi on zeli ljubav, li je se plasi zbog bola i gubitka, bla, bla. Na kraju krajeva, trud se isplatio koliko sam shvatila i eto happy end-a. Da li je bilo trpljenja ili ne, treba da uradimo detaljniju psiholosku analizu, a ja sam se vec fino razmahala. U svakom slucaju, slazem se sa tobom, ovo NIKAKO ne bi trebalo da bude moderna bajka jer ne uci nicemu pametnom, ali podstice na razmisljanje dokle ljudi mogu ici u begu od sebe, a koliki je klise ova prica to tek ne treba komentarisati jer cu jos produziti. Neko mi je jednom rekao da klise lepo zvuci, sto moze da se shvati i kao ironija, ali i bukvalno, ali mozda moze objasniti ovaj fenomen nijansi.
    Srdacan pozdrav
    M

    ReplyDelete
  4. Draga M.,

    Hvala ti na zanimljivom komentaru! Drago mi je što te je tekst inspirisao da prekršiš pravilo i ostaviš komentar. :)

    U svom komentaru si iznela nekoliko zanimljivih i upečatljivih poenti. I, moram priznati, odlične su! Najpre, moram da se osvrnem na jednu rečenicu koju si napisala: "Odgovara druga: "Bas jeste! E, ali kako je on nju zastitio, pa kako je pazio, ma cudo jedno. Nema danas takvih."" Mislim da je ova rečenica jako zanimljiva jer sumira ono o čemu sam govorio u prvom delu. Jedan deo ženske populacije doživljava čitavu priču na romantičan i bajkovit način. Možda grešim ali, čini mi se da ova rečenica govori o potrebi za zaštitnikom, takoreći "princom na belom konju". I to je razumljivo. Samo se plašim da ne upadnemo u zamku da serijal posmatramo kao bajku.

    To što si želela da otvorenog uma učestvuješ u diskusiji o serijalu je odlično! To govori pozitivno o tebi da želiš da svoje stavove baziraš na svom iskustvu i to je pohvalno. :)

    "Medjutim, moram da ti ukazem na cinjenicu da se perverzijama i
    seksusalnim "bolestima" ne smatra ono sto oboma u paru (trojci itd)
    prija. Bar tako kaze psihijatrija." Point taken. Slažem se, ne mora nužno predstavljati bolest. U konkretnom primeru, pak, mi se čini da Ana nije baš oduševljena takvom vrstom seksualnog odnosa. Podsvesno, Anastaziju može privlačiti ovakav odnos. Međutim, čitajući knjigu, recenzije i sadržinu knjiga, nisam primetio da je Anin lik produbljivan u tom smeru, za razliku od Kristijanovog. Ako se ne varam, u trećoj knjizi se govori o njegovoj prošlosti koja treba da osvetli njegovu opredeljenost ovakvim seksualnim preferencijama.

    Slažem se, ne žele svi isto. Ovaj tekts je bio moja reakcija na ono što sam video, imajući u vidu šta je to što ja želim od veze i moje definicije veze. Zato prihvatam tvoju sugestiju da manje osuđujem. I, hvala na njoj. :)

    Naravno, pisanje može biti vrsta eskapizma i način samoistraživanja. Tu se slažem. I možda je to bio način da E. L. James istraži sebe. Mislim da tu, delimično, treba tražiti odgovor na pitanje zašto je serijal u centru pažnje relativno dugo.

    "... podstice na razmisljanje dokle ljudi mogu ici u begu od sebe..." Između ostalog, to je i bila namera mog teksta - da pokrenem ljude na razmišljanje. Ako sam uspeo u tome, two thumbs up. :)

    Na kraju, još jednom, hvala ti na divnom i iscrpnom komentaru. Nadam se da ćemo nastaviti da se družimo idalje. Zato bih ti predložio da kreneš da pratiš blog putem emaila. Ako si zainteresovana, skokni na sledeći link i upiši svoju e-mail adresu: http://bit.ly/PrijavaNL

    Očekujem tvoju repliku na ovo. :)

    Pozdrav!

    ReplyDelete
  5. Dragi Predraže,
    Nisam se ranije upuštala u online diskusije, ali me
    navodiš da počnem. Posebno poslednja rečenica, što ne znači da uvek
    prihvatam izazove, ali kada se već ispričašmo, rekoh što da ne.
    1.
    Biću dovoljno slobodna i reći da ne grešiš i kao što sam već napomenula u
    prethodnom komentaru, žene zaista žele zaštitinika. E sad, kod nekih je
    poželjno da on bude princ (čak i obavezno), dok je nekima dovoljan i
    svinjar koji ume da voli i pruži sigurnost. Postoje i žene koje malo
    drugačije gledaju na međuljudske odnose, ali ovde pričamo o već
    definisanoj kategoriji. Da te obavestim, već smo upali u zamku (mislim
    na društvo :)), jer je očigledno da je "čarolija" počela. Ne volim
    pridev moderan/moderna, ali mislim da odgovara ovom kontekstu.
    Iskoristiću malo polovnu frazu zbog koje nisam radosna kada je
    čujem-današnje vreme, jasno nam je šta nosi, pa otud i multimilioner sa
    27 godina i psihički "načet" kako ga opisuju (ranije su se glavni junaci
    pretvarali u žabe i imali grbe, ali to je progres).
    2. Trudim se da
    svoje stavove baziram na sopstvenom iskustvu, mada su me naučili da
    iskustvo može da zavara i navede na pogrešan zaključak, ukoliko se samo
    na njega oslanja. Svest je ono što malo/mnogo fali. Fantastična rečenica
    moje nastavnice hemije: "Niste svesni svoje nesvesti." :)
    3.
    Seksualne preferencije. Do sada smo se složili da je roman površno
    napisan, tako da je jasno da se nisu udubljivali u sve likove
    podjednako. Da jesu, možda bi bio bolji. Takođe smo zaključili da je
    akcenat stavljen upravo na ove preferencije. Zašto je tako, imam
    zanimljivu teoriju, i jako je usko povezana sa begom od realnosti, ali
    ne bih o tome jer nije na meni da vršim takve analize. U prvom planu,
    glavna junakinja nije oduševljena, ali kako vreme prolazi, sve više
    prihvata i navodi na igru. Zašto su njega opravdali a ne nju (mada je
    bilo materijala), je pravo pitanje. Ciljna populacija su žene, pisac je
    žena, a u centru zbivanja je muškarac. Kada bi se to detaljnije
    posmatralo moglo bi se doći do još jedne analize, ali neka sad. Nadam se
    da si shvatio šta želim da kažem. Trudim se da ne budem previše
    kritična.
    4. Reakcija kao i moj komentar. Nema na čemu :)
    5. Zašto
    je u centru pažnje? (Ne)svest, nedostatak vremena za udubljivanje i
    razmišljanje, želja za olakšanjem života, i naravno mediji (može biti i
    tabu tema, ali mislim da to nije baš u opticaju, možda kod malog broja
    populacije, s obzirom da dostupnost podataka) i tako dalje, to opet seže
    daleko. Rešavanje problema je, po meni, uvek bolja opcija. Uopšte i ne
    razmatram druge. Naravno da ne treba da bežimo, ali tu opet dolazimo do
    različitosti i to govori o liniji manjeg otpora. Mislim da bi pravo
    pitanje bilo kako probuditi uspavanu naciju i trgnuti je iz
    uljuljkavanja u dremež kapitalizma, koji je u bliskoj vezi sa drugačijim
    poimanjem kulture i zabave.
    6. Najiskrenije se nadam da si
    podstakao na razmišljanje i tvrdoglave ali spremne da prihvate sugestiju
    ili je bar uzmu u razmatranje.
    Nisam ljubitelj razgovora sa
    monitorom, bez obzira na vek, tako da mi ne zameri što ću u najvećem
    broju slučajeva biti tihi posmatrač.
    Nadam se da nisam izneverila očekivanja.
    Pozdrav!
    Maja

    ReplyDelete
  6. Ostavivsi komentar kod mene na blogu, zainteresovao si me da procitam oba tvoja teksta u vezi sa ovom temom. Lepota knjige je u tome sto je svako cita i dozivljava iz svog ugla ;) Moram da demantujem tvoju recenicu "„50 nijansi“ može biti zanimljiv samo ljudima koji nikada u životu nisu iskusili seksualne odnose te onima koji nisu uspeli da sebe istraže i upoznaju i ostvare svoje potrebe."
    Iz licnog iskustva cu ti reci da se ne slazem sa ovim, ali stvar je ukusa.
    Sve sto si napisao jeste tako, ako posmatras iz tog ugla. :) Ne postoji strana koja je "upravu". Npr ja sam osoba koja voli da se zabavlja i prilicno sam uzivala i zabavila se citajuci knjigu (zabava u ovom slucaju podrazumeva jedrilicu, helikopter, jedrenje...)... Slazem se da je stil pisanja malo "pocetnicki", jer me u nekim momentima ugusi ponavljanje istih recenica (opisivanje seksualnih odnosa iznmedju njih dvoje). Takodje postoje osobe kojima je sex na prvom mestu i za njih bi ovo znacilo RAJ :) Ja ovde ne vidim nista sadisticko, ukoliko prija i njemu u njoj, a ne vidim da se ona nesto bunila. Takodje moram da te podsetim da je on, iako nikada nije prespavao pored zene, to ucinio sa njom i VIDIS DA JE MOGUCE PROMENITI NEKE STVARI ;) Procitaj i drugi deo i videces koliko se sve promenilo i sta je ona sve dobila (sa emotivne strane, fizicki dodir, kontakt ocima...) :) Rekla bih "zenska upornost" se isplati ;) I neka knjiga ostane u domenu bajke, nekada valja malo i ustiti mozak na pasu. Ja sam duhom dete i nikada necu odrasti, uvek cu voleti da se zabavljam ;)

    ReplyDelete
  7. Draga Majo,
    Moram da povučem paralelu sa serijalom o kome govorimo. Samo, u njoj si ti Kristijan a ja Anastazija. Kristijan nikada nije spavao sa ženom u istom krevetu. Ti nisi rada da ostavljaš komentare. I kao što on prevazilazi neke svoje granice, tako i ti. A ja sam Anastazija koja budi promenu u sagovorniku. Rekoh da se malo našalim. :D
    Nisi izneverila moja očekivanja. Štaviše, samo si ih opravdala. No, da se vratim odgovoru.
    1. Da, ranije su glavni muški likovi bili ružni (zver) ili grbavi (Zvonar Bogorodičine crkve) ili žabe. Danas se prešlo sa tog površnog načina posmatranja na možda malo složenije, unutrašnje. U tom smislu, to je prilog mojoj tezi da se radi o modernoj bajci.
    2. Mislim da sam shvatio šta si htela da kažeš.
    5. Jedan od razloga je i težnja MODERNOG (znam da ne voliš, ali morao sam da naglasim) čoveka da stvari sagledava samo onako površinski, ne ulazeći, pri tom, u suštinu (i tu se nadovezujem na tvoju priču o konzumerizmu i kapitalizmu). Njihov seksualni odnos je samo površina iz koje malo šta stoji. Serijal se završava srećnim krajem. To je i poenta knjiženosti – da ulije nadu i probudi optimizam. Ipak, umetnost često zna da pretera u tome. Realno gledano, nema srećnog kraja. Posle onoga što je nazvano hepi endom u književnosti često stoje iskušenja i problemi. A njih nećemo moći da sagledamo jer ne znamo da li se Kristijan zaista promenio za deset, petnaest godina.
    6. I ja sa nadam. :) Kapiram da ljudi ne moraju baš u svemu da se slože ali je korisno da pričaju i razmenjuju mišljenja. A da, i da budu spremni da otvorenog uma sagledaju sagovornikovo razmišljanje. Za kraj, voleo bih da istaknem da od svakog pravila možemo naći neko odstupanje. Ono pomaže boljem razumevanju, svakako. Ipak, činjenica jeste da sudimo. Sebi i drugima. Ponekad smo više toga svesni, a ponekada manje. To je stvar postojanja unutrašnjeg seta pravila i moralnih načela koje smo u detinjstvu ili kasnije postavili sebi, a time i drugima.
    Do nekog sledećeg komentara ili čitanja, puno pozdrava!
    Predrag

    P.S. Drago mi je što ćeš redovnije pratiti blog putem newslettera. Javi utiske kako ti se čini, šta dodati, izmeniti... Komentari čitalaca puno znače jer daju neku novu dimenziju onome što se radi. :)

    ReplyDelete
  8. Nemoj me krivo shvatiti ali odmah ću te pobiti u startu ... Da si pročitao knjigu znao bi zašto on ima samo takve veze koje započinju i završavaju tim ugovorom, također bi znao da ona nije potpisala ugovor iako je na prvu sramežljivi geek zapravo je bila i jest jača od njega što je njega fasciniralo i to i jest poanta priče ... Da se knjiga ne sudi po koricama doslovno i figurativno-ona je tu ona koja je jaka za oboje iako ne djeluje tako, a on je zapravo slomljeni dječak koji je imao užasno djetinjstvo i još se bori sam sa sobom, sa vezivanjem, sa ljubavlju sa osjećajima i samim time oni sebe nadopunjuju, po tome su savršeno nesavršeni kao i svi mi, itekako tu ima uvažavanja, da si pročitao vidio bi koliko je on napredavo psihički kao i ona, koliko je strahova prebrodio uz nju kao i ona uz njega... Ova priča jest emotivna, jest romantična i zapravo nema veze sa sado mazo glupostima one su tu samo metafora, kao što rekoh da si pročitao knjigu znao bi da je svaki njihov seks bio jedna metafora nekog događaja, jedna stepenica gore njihovog povezivanja, itekako tu ima romantike, pa čak je kraj i patetičan ... Za sitne duše nisam frustrirana kokoš u srednjim godinama, niti klinka, ja svog princa na bijelom konju imam i imala sam jako sretno djetinjstvo :D ... Niti me nemoj krivo shvatiti, ne napadam te, dapače samo ti želim reći da nikada ne sudiš knjigu po koricama i nikada ne čitaj doslovno, uvijek čitaj između redova i ne slušaj mišljenje ostalih tek tada ćeš ti sam rasti uz knjigu jer ćeš razvijati sebe, svoju maštu, svoje zaključke, svoju individualnost ... Ne odnosi se to na 50, naravno da ti nije svačiji cup of tea, nego općenito kažem :)

    ReplyDelete
  9. Zdravo Kristina!
    Najpre, moram da ti se izvinim što kasnim sa odgovorom. Razlozi lične prirode su me sprečavali da se ranije javim. Hvala ti na vremenu izdvojenom na čitanje teksta i pisanje komentara.

    Daleko od toga da se ljutim. Kapiram da ne napadaš mene lično (ad hominem) već moj stav i to je skroz ok. Hvala ti na tome. :) Štaviše, drago mi je što si se javila! Baš zato što si pročitala čitav serijal i što imaš stav drugačiji od mog, ako možeš - dala si nam uvid u stav druge strane.

    Možda grešim ali mi se čini da si upravo svojim stavom potvrdila moju početnu tezu da je serijal "50 nijansi" osmišljen da bude moderna bajka. Čini mi se da romantiziraš serijal. Vidim sa koliko žara si čitala serijal i posvetila mu se. I to je skroz ok. Drago mi je što imaš strast i prema čitanju knjiga i prema uživanju u njima. Btw, na sajtu sam pisao o knjigama i objavio svoje priče, pa pročitaj i javi svoje utiske.

    Nisam pročitao celi serijal a to sam i pomenuo u prvom tekstu. Počeo sam da ga čitam baš iz namere da sam donesem odluku. Ali nisam mogao. Stil mi je bio loš i nimalo interesantan. Pročitao sam 2/3 prve knjige. Ostalo sam pročitao na Wikipediji.

    Msm da je greška same autorke što nije ulazila u dubinu Anastazijinog lika. Vrlo malo znamo o njoj i njenom životu. Kapiram da je ta praznina mogla da se iskoristi da se izgradi i ojača njen lik a da čitaoci saznaju zašto je ona jaka dovoljno za oboje. Mislim da je i sama autorka išla na kartu seksa. Tim pre što njen fan fiction Twilight sage bio takve prirode isprva. Znala je šta pali kod ljudi i igrala na tu kartu. Čini mi se da je sebi učinila medveđu uslugu jer će je ljudi dok je sveta i veka gledati kroz prizmu ovog serijala.

    Takođe, nisam siguran da kapiram u kom su smislu sado-mazo scene metafora. Voleo bih da mi odgovoriš na ovo pitanje, čisto da bih bolje skapirao tvoj stav.

    Do sledećeg pisanja i čitanja, pozdrav! :)

    ReplyDelete
  10. Nema problema, razumijem da ne visimo svi stalno na netu ;) ... Drago mi je da si me razumio, i da možemo ovako fino popričati, rado bih ja tu još svašta napisala o toj priči ali kao prvo davno sam je pročitala pa su mi detalji izlapili a kao drugo nema smisla pisati bajke kad je ona već napisana :) I naravno, napisala sam, da to nije knjiga po svačijem ukusu-ne postoji tako što i to razumijem i ako se nekome ne sviđa ok, samo me je zasmetalo što je nisi pročitao do kraja a napisao si ovo, jer realno puno njih uopće nije skužilo knjigu a zapravo je tako lijepa priča ... Da, za razliku od isječaka Kristijanovog djetinjstva nema njenog, ali opet po meni, ima dovoljno da skužim kakva je ona osoba i djetinjstvo joj je bilo nezanimljivo kao i ona u početku pa ne vidim smisao da se i spominje ... A gle sad, meni osobno su ovakve priče draže jer su mi realnije, oni su sasvim normalan par koji vodi ljubav i to se spominje i meni je to sasvim normalno i realno, ali opet to je stvar ukusa ... Krivo si me shvatio nisam rekla da je sado mazo kao pojam metafora, nego svaki njihov seks je bio metafora za nešto, jedan korak dalje da on dopusti da otvori srce a ona da se približi, ne znam da li razumiješ, recimo evo ti primjer: kada su se vjenčali i bili na medenom mjesecu on je bio ajmo to tako reći čudan jer nije znao kako bi se ponašao, sve mu je to bilo novo i nije vjerovao da je ona njegova tako da ju je vezao lisičinama i njoj su ostale modrice nakon toga i tek tada je on skužio da je ona njegova i da je ne mora vezati doslovno i metaforički da bi ona ostala uz njega... Ne mogu se sada sjetiti još nekog primjera, ali nadam se da kužiš, i to je već bilo pred kraj knjige tada je on već prešao puno svojih strahova i naučio puno novih stvari ... No uglavnom, da ne pišem i ja romane slažem se da to nije remek dijelo ali da je malo bolje od ostalog šunda jest, knjiga stvorena za lijene dane nakon teških ispita ili perioda kada ti treba isključenje i mozak na pašu, a sad da li je to moderna bajka ili ne, pa iskreno ja vjerujem u takvu priču... Ne u tolikom intezitetu, možda, ali vjerujem u osnovnu priču i ovo što si napisao da nema ipak ima, ali eto nisi pročitao do kraja pa kužim :)

    ReplyDelete
  11. Draga Kristina,
    Mislim da te bolje kapiram šta želiš da kažeš. Čini mi se da govoriš o savladavanju sopstvenih granica. I to mi se sviđa! Važno je izaći iz zone komfora jer jedino tako rastemo, učimo i razvijamo se.

    Kapiram da ti je zanimljiviji lik Anastazije iako se ne govori o njenoj prošlosti. Ipak, ja bih voleo da pročitam zašto je ona postala tako jaka. Gde je propronašla snagu da ide preko svojih limita? Gde leži njena tajna i slično.

    Čuj, sasvim je realno da velika većina ljudi nije skapirala tu suptilnu notu priče o kojoj govoriš ti i ostali komentatori ovog teksta. Meni se čini, možda grešim, da je to zbog prevelikog akcenta autorke na pikantne detalje. Toliko velikog da su ljudi, jednostavno, zanemarili emotivnu stranu priče. To je ono što je mene odbilo.

    Drago mi je što ti se sviđa i blog i način pisanja. Svrati s vremena na vreme na blog, postani deo mailing liste, ili prati stranicu bloga.

    U svakom slučaju, nadam se da nastavljamo druženje... :)

    ReplyDelete
  12. E dragi Predraže-radi ljubavi ... Radi ljubavi i žena su se vodili i ratovi :) Znaš mi žene kad istinski volimo postajemo jače nego ikada, možda zvuči glupo i banalno ali tako je, vjerujem da je tako i sa druge strane hehe ... U tome se slažem s tobom, svijet se fokusirao samo na taj dio, po meni velika šteta jer imala je većeg potencijala ali vidim da ima nas koji vidimo "iza zida" i to mi se sviđa :) Blog već pratim, ali nikako da uhvatim vremena da prostudiram ostale članke hehe ali budem, hvala ti na ugodnom razgovoru, nadam se istome na nekoj drugoj temi :)

    ReplyDelete
  13. Hey,
    Slažem se da ljubav može biti jaka. I muškarsci kad se zaljube skroz poblesave. E sad, dok ne nađu tu u koju će da se zaljube i izgube, treba vremena. A drugo, muškarci su odgajani da svoje emocije ne pokazuju već da ih skrivaju.

    Drago mi je što mogu da se ispričam sa ljudima preko bloga a da to ima određeni nivo komunikacije (da nije vređanje, psovanje i slično).

    Drago mi je i što čujem da pratiš blog putem maila. To samo znači da nastavljamo druženje. Javi i društvu za sajt. Možda i društvo pronađe nešto zanimljivo za njih. :)

    Do pisanja, pozdravi iz Ćuprije!

    ReplyDelete