Zašto je serijal „50 nijansi“ moderna bajka?

Da li je serijal "50 nijansi" E. L. Džejms vrsta moderne bajke i zašto?

„Gledala sam ’50 nijansi sive’. Film mi se dopao. Moraš da ga odgledaš, baš me zanima tvoja kritika.“, bila je poruka koju sam pre neki dan dobio od drugarice preko Fejsbuka.

Zvučalo je, skoro, kao izazov. A kako volim izazove, podeliću sa vama svoje utiske.

Full disclousure: Čitao sam prvi deo trilogije – „50 nijansi sive“. Tačnije, pročitao sam oko dve trećine knjige - više nisam mogao.

„Zašto, ali zašto bi gubio vreme na takvu knjigu?“, možda se neko pita

Vratio sam knjigu osobi od koje sam pozajmio i rekao: „Ovo, jednostavno, nije za mene. Postoje mnogo bolje i kvalitetnije knjige koje jedva čekaju da budu pročitane“. O nekima od njih sam ranije pisao.

Zašto sam je uopšte uzeo u ruke? Jednostavno - nisam hteo da budem žrtva sopstvene predrasude. Hteo sam da otvorenog uma krenem sa čitanjem knjige. Znao sam da će se u društvu zapodenuti tema o ovoj knjizi i hteo sam da utisak o knjizi stvorim iz prve ruke.

Bottom line: Nije vredelo uloženog vremena.

Full disclosure 2: Gledao sam film. I to su dva sata koja se više ne mogu vratiti.

Pošto sam knjigu čitao baš odavno a film gledao skoro, ovaj tekst ću bazirati na filmu; mada se motivi o kojima ću govoriti javljaju podjednako u filmu i knjizi.

Pokušaću u narednih nekoliko pasusa da povučem paralelu sa bajkama i konkretnim motivima iz bajki.

Ružno pače

Na početku filma susrećemo se sa Anastazijom Stil, studentkinjom engleske književnosti i dobrom drugaricom. Ona je dobrica koja, iako nema nikakve veze sa novinarstvom, pristaje da zameni svoju bolesnu drugaricu koja ima zadatak da za studentski list intervjuiše mladog, zgodnog, „svaka majka bi ga za zeta“ prebogatog direktora velike firme. Jednostavnije rečeno - mlađu verziju Zverke iz serije „Seks i grad“.

Anastazija je mlada, životno neiskusna, pomalo smotana i ne baš preterano ugledna. Ne nosi šminku, ima kosu skupljenu u rep. G-ica Stil je može se reći klasični štreber – studira englesku književnost, okružena knjigama tražeću utehu, ljubav i romantiku u knjigama (mada, čudno je da ne nosi naočare, makar i iz hipsterskih razloga). Na intervju odlazi obučena skroz u „fešn-no-no“ fazonu.

Ona je ružno pače koje nije svesno svoje lepote (na Kristijanovo pitanje o njoj, ona potpuno sramežljivo i na trenutke jadno izgovara: „Mislim, pogledajte me.“). Ipak, ovo ne bi bila bajka da on u njoj ne vidi lepog labuda zbog čega joj pomalo misteriozno i prodornim pogledom odgovara „I gledam...“.


Ne propustite ni jedan tekst! Pratite blog putem e-maila.

Društveni aktivizam, ljudska prava, kritičko razmišljanje i obrazovanje su samo neke od teme ovog bloga. Pratite bloga putem e-maila sasvim besplatno i podržite ovakve i slične tekstove.

Lepotica i zver

Sećate se kada sam malo pre pomenio da je Kristijan mlađa verzija Zverke iz „Seks i grad“? Evo zašto sam to rekao.

Kristijan je zatvorena, emotivno nedostupna osoba prepuna psiho-emotivnih ožiljaka iz detinjstva. On uživa u potpunoj kontroli, dominaciji i činjenici da mu se neko u potpunosti potčinjava – kinky, sve skupa. U sebi krije bes koji, ispoljen u ključnom trenutku, gura Anastaziju od njega samog. I onda ona uviđa ono što on jeste – zver. 

Otkud veza sa ovom pričom? Donekle smo svesni potajne želje dela ženske populacije da, snagom svoje ljubavi i njihove ljubavi, promeni svog partnera. Ne mislim tu na pranje posuđa, razbacane čarape na podu ili slično. Ne! Promena treba da bude suštinska – od grubijana napraviti plemenitog; od bezosećajnog u čoveka punog ljubavi, razumevanja i podrške; od klošara gospodina sa manirima engleskog plemstva.

Čak i sam Kristijan navodi da je Ana prva osoba pored koje je spavao u istom krevetu (a da nije bilo ničega).Ah, l’amour. L'amour conquiert tout.

Uspavana lepotica

Anastazija je studentkinja engleske književnosti koja utehu i romantiku traži u knjigama Džejn Ostin i ostalih sličnih autora. Ona ima preko 20 godina i kao da nema život („Ne postoji mnogo stvari o meni“.) Ne samo što joj je život prazan, ona je nevina i, može se reći, aseksualni je nerd.

Drugim rečima, ona je uspavana lepotica čiji život počinje tek pojavom princa na belom konju. Sve što je potrebno je muškarac koji u njoj budi duboko sakrivenu seksualnost.


Pepeljuga

Neugledna devojka srednjeg staleža koja mora da radi u nekoj gvožđari da bi sebi omogućila studije i život u većem gradu. Ona čak nema ni kompjuter (ok, pokvaren je) i živi u stanu sa docimerkom/drugaricom koji je tipičan za studente.

Dama u nevolji

U toku filma vidimo Anastaziju koja se, zbunjena Kristijanovim igricama, odlučuje da sebi da oduška i popije čašicu alkohola. A onda se pojavljuje princ na belom konju koji je spašava. On joj drži kosu dok ona povraća. Gde ćete veće romantike od toga?

Kristijan Grej kao princ na belom konju

Kristijan je moćan, fizički razvijen i izvajan u fazonu antičkih bogova. On živi u bogato opremljenom stanu, vozi skupa i brza kola i ima više nego što većina nas može i da zamisli.

Dominantan je, jak, spretan i sposoban. Grej je potentni alfa mužijak spreman da se pobije sa drugim muškarcima koji je makar samo i pogledaju. Ona mora biti njegova i samo njegova. Posesivan i ljubomoran čak i na njene roditelje. Pomalo stalker jer kada mu se Ana ne javi na telefon, on „skokne“ po nju i nalazi je u kafiću sa majkom.

Gospodin Grej brine o svojoj princezi - obasipa je poklonima, pruža joj priliku da vidi svet iz druge, njegove perspektive vozeći je svojim privatnim helikopterom ili jedrilicom.

Međutim, da li je sve  baš tako...

Saznaćete ako kliknete na narednu sliku. I da, ne zaboravite da se upišete na mailing listu. :)


Komentari znače

Red je na vas - da li ste gledali film ili čitali knjigu? Kakvi su utisci? Da li sam zaboravio na neku bajku?

Sviđa ti se tekst? Podeli ga sa onima koje voliš!

Ko je Predrag Popović?

Moderni don Kihot. Zalaže se da pamet, sposobnost, kreativnost i društveni aktivizam budu mainstream. Bloguje o ovim temama.
Optimista.
Piše. Stvara. U stvari, izmišlja. Priče, uglavnom, u kojima misli, snove i ideje pretvara u reči.

7 komentar(a):

  1. Veliki pozdrav! I ja sam kao i ti pristupila ovoj materiji. Mislim na stav. Mada ne ni toliko studiozno da uzmem knjigu u ruke. Odgledala sam samo film. Ali kada sam krenula da delim svoj utisak sa jednim prijateljem, on mi je bacio ovaj link: http://www.istokpavlovic.com/blog/zasto-je-popularan-roman-50-nijansi-sive-ogromna-lekcija-iz-marketinga/


    Ovo menja ugao gledanja. Mada, i dalje, "50 nijansi sive" ostaje na istom mestu kada je umetnost u pitanju.

    ReplyDelete
  2. Zdravo Katarina,
    Najpre, hvala na komentaru. Ako se ne varam, ranije se nismo čitali tako da - dobro došla! Nadam se da će ti se dopasti ostali tekstovi i da će te inspirisati da ostaviš još koji komentar. :)

    Što se tiče tvog odgovora: počeo sam da čitam knjigu i, ma koliko se trudio, jednostavno nisam mogao da nastavim sa čitanjem. Hteo sam iz ličnog iskustva da izgradim utisak ali nije kao da mi je autorka olakšala.

    Sticajem okolnosti, neposredno pre gledanja filma sam bratanici pričao bajke i ideja za paralelu se, jednostavno, pojavila.

    Slažem se sa Istokom (koji je inače Ćupričanin :) da je ludilo oko ovog serijala u stvari posledica dobrog marketinga. Istok je dobro poentirao time što je rekao da je narod željan stvari koje ranije nije imao prilike da vidi, pročita, čuje. Takođe, slažem se da je uspeh serijala nastao kao posledica čudnih okolnosti. Pa sad, ostaje nam da se nadamo da će i nas zadesiti kakava srećna okolnost i uspeti u svojim namerama. :)

    Još jednom hvala ti na komentaru! Ako ne želiš da propustiš nastavak teksta, predložio bih ti da se prijaviš za besplatan newsletter.

    Do sledećeg čitanja, pozdrav! :)

    ReplyDelete
  3. Draga Ljiljana,
    Obzirom na to da se prvi put družimo putem komentara - dobro došla na blog! Hvala ti na vremenu koje si izdvojila za čitanje ovog teksta i pisanje komentara.

    Drago mi je što ti se tekst dopao i što te je, barem delimično, inspirisao da pogledaš film ili pročitaš knjigu.

    Jedna molba. Kada odgledaš film ili pročitaš knjigu, svrati ponovo do ovog teksta i bloga i javi nam svoje viđenje serijala. Voleo bih da čujem kako si ti doživela serijal; verujem i ostali čitaoci ovog teksta.

    Pozdrav,
    Predrag :)

    ReplyDelete
  4. Slažem se sa svim gore napisanim. Osim što je sve bajkovito u filmu, mislim da je sadizam poremećaj seksualnosti koji se treba predstaviti na mnogo ozbiljniji način, a ne kakvim "sobama sa igračkama". Film na mene nije ostavio nikakav poseban utisak i nema težinu. Ovo je pokušaj objašnjenja ovog poremećaja na zabavan način, a zar se bolest može povezati sa razonodom?

    ReplyDelete
  5. Zdravo Anđela,
    Najpre, hvala ti na komentaru! Drago mi je što te je tekst pokrenuo da sa čitaocima bloga podeliš svoj stav. :)

    Slažem se sa tvojom ocenom da film nije nešto posebno (kao ni knjiga). Realno gledano, teško je napraviti dobar film i scenario na osnovu loše knjige.

    Ideja ovog teksta bila je da iznesem svoje razmišljanje o tome zašto deo ženske populacije čitavu priču doživljava kao romantičnu priču. Iz tvog komentara mi se čini da se po ovom pitanju slažemo.

    Sadizam je svakako devijantno seksualno ponašanje, i tu se u potpunosti slažemo.

    Do skorijeg čitanja, puno pozdrava! :)

    ReplyDelete
  6. Zdravo Ljiljana,
    Drago mi je da ti se dopao tekst. Kada pročitaš knjige i/ili odgledaš film, svrati do sajta pa ostavi svoj komentar. Vrlo rado bih pročitao tvoje razmišljanje i stav nakon toga. Do čitanja, puno pozdrava! :)

    ReplyDelete
  7. Draga Spisateljice,
    Već dosta toga sam rekao u prethodnim komentarima i sada bi već krenulo ponavljanje koje želim da izbegnem.

    Kapiram da izdavačke kuće jašu na tom talasu da bi što više zaradili. I tu sad već idemo na teren komercijalizacije, trivijalizacije i slično. Prosto me jeza hvata kada zamislim gde će to voditi u bližoj budućnosti – otupljenosti ljudi koji nemaju ikakvih standarda; koji operu doživljavaju kao kreštanje a balet kao izfeminizirane muškarce u helankama.

    Pokušao sam da pročitam knjige ali jednostavno nije išlo. Neće slonče u lonče, što bi rekao narod. Film sam „odgledao“ dopisujući se sa ljudima preko mobilnog telefona. I posle toga sam bio u fazonu: „Čoveče, pa ne mogu da verujem na šta je prošlo 2 sata mog života!?“

    Do sledećeg čitanja, puno pozdrava! :)

    ReplyDelete