Kako utvrditi ko diktira dinamiku u vezi?

Pre nekoliko dana sam bio kod drugarice na svadbi (btw, bilo je fenomenalno! :). Kao što znate, svadba nije ako se ne razveze jedno dobro kolo. Pošto je teško žabu u vodu naterati (volim da plešem) i u želji da sa drugaricom i njenim novim suprugom proslavim taj dan  - uključim se ja u kolo. I dok hvatam korak i ritam, nastaje jedna simpatična situacija koja me je inspirisala da napišem ovaj unos. Naime, sa ženskom osobom sa moje desne strane počinjem da vodim jedan mali tihi "rat": ona insistira da ona drži moju ruku u svojoj (a sve pod izgovorom da joj je tako lakše i da je tako navikla) dok ja instinktivno hvatam njenu ruku (kao dugogodišnji plesač, navikao sam da držim ruku svoje partnerke). Krajičkom oka vidim da ona drži u svojoj ruci ruku muškarca koji je sa njene druge strane. I tada mi je sinulo - verovatno je ona ta koja u vezi "drži pantalone" odn. ona koja diktira dinamiku veze.


Kada govorimo o neverbalnoj komunikaciji u vezama, uvek postoji partner koji određuje dinamiku odnosa. Takvog partnera ćete poznati po tome što on obično za koji centimetar ispred onog drugog ili su njegovi koraci ubrzaniji. Pored toga, dinamiku možete otkriti i na osnovu toga kako se partneri drže za ruke. Pre nego to objasnim, moramo da se upoznamo sa dva termina: spoljašnjom i unutrašnjom zonom ruke.


Dakle, spoljašnja zona je "okrenuta" ka javnosti, dostupnija je pa, samim tim, i društvena. Sa druge strane, unutrašnja zona ruke je pri normalnom držanju okrenuta ka našem telu. Obzirom da je manje dostupna javnosti, ona se često naziva i intimna zona ruke.

Kada se momak i devojka drže za ruke, njihove intimne zone se dodiruju (što je i razumn). Onaj partner čija je spoljašnja zona ruke okrenuta ka smeru kretanja je onaj koji diktira vezu. Ovim držanjem vodeći partner poručuje da štiti svog partnera/ku.

Govoreći o tome ko diktira odnose u vezi, treba imati na umu da, pre donošenja konačnog suda o tome ko je glavni, morate vremenski malo duže analizirati način hoda i držanje. Ako se jedan isti način držanja ruke ponavlja u nekoliko navrata odn. ukoliko jedan u većini slučajeva ide ispred drugog onda se može doneti konačan sud o dinamici u vezi. Drugim rečima, to što ste jednom videli neki par i njihovo držanje za ruke i hod ne znači, a priori, jedan partner stalno i uvek vodi.

I pre nego li se rastanemo, evo jednog malo testa za vas. Pogledajte sliku na početku unosa. Na osnovu svega rečenog, analizirajte je, utvrdite ko je vodeći a ko prateći partner u ovoj vezi. Svoje odgovore ostavite u komentarima. :)

Sviđa ti se tekst? Podeli ga sa onima koje voliš!

Ko je Predrag Popović?

Moderni don Kihot. Zalaže se da pamet, sposobnost, kreativnost i društveni aktivizam budu mainstream. Bloguje o ovim temama.
Optimista.
Piše. Stvara. U stvari, izmišlja. Priče, uglavnom, u kojima misli, snove i ideje pretvara u reči.

6 komentar(a):

  1. Zanimljiv tekst, dopada mi se ovakva tematika. Neverbalna komunikacija je jako važna jer je odraz nesvesnih struktura naše ličnosti. Ljudi koji se spremaju za vodeće funkcije, između ostalog, proučavaju i neverbalnu komunikaciju, koja se odnosi na mnoge strvari, počevši od toga kako stojimo, hodamo, preko odeće,obuće, boje, ukusa, okvira naočara.... Ima tu dosta toga.
    Primetio si sigurno, a i ostali čitaoci, kako naši političari dok drže govor, rukama prave oblik piramide. Timešalju poruku da su moćni, uspešni, ali znamo da su to vežbali, tj. vidi se da im taj stav nije urođen.


    Od ove dve ruke, ja biram ovu na slici desno, jer mi osoba deluje emotivno, predano, požrtvovano, spremna je da zaštiti, a inače volim kad me drže za ruku i volim da se osećam sigurno pored muškarca, pa makar to bio partner za ples, jer muškarci su za to i stvoreni, između ostalog.

    ReplyDelete
  2. Ćao Nataša,
    Slažem se - neverbalna komunikacija je jako važna za razumevanje ljudi. Jedan deo nevebalne komunikacije se može kontrolisati (npr. prekrštanje ruku). Postoje i elementi neverbalne komunikacije koji se mogu jako teško kontrolisati (npr. mišići oko očiju). Baš zbog toga, sa relativnom lakoćom se može uvideti kada se neko smeje iskreno a kada ima lažirani osmeh (karakterističan za političare, npr.).

    Da, ovo sa piramidom si lepo primetila. Specifičnost ovog znaka je što istovremeno može da bude znak dominacije. U zavisnosti od toga koliko visoko je piramida (ili kako je Alan Piz zove - zvonik) postavljena, može biti i simbol stvaranja prepreke između sagovornika. Na primer, ako dve osobe sede za stolom i razgovaraju te u jednom trenutku jedna od njih postavi ruke u obliku zvonika, ona može (ne mora da znači uvek) time stvarati prirodnu prepreku između sebe i sagovornika. To je kao u boksu kada bokseri zauzmu stav za borbu i postave ruke ispred lica kako bi ga zaštitili. Na ovo mislim:
    http://www.newlineboxing.com/wp-content/uploads/2013/09/boxer-sm-560x250.jpg

    Ako imaš još neke zanimljive primere o neverbalnoj komunikaciji, tastaturu u ruke... :)

    Do sledećeg pisanja, pozdravi iz Ćuprije! :)
    P.

    ReplyDelete
  3. Odlična zapažanja i tematika uvek pogodna za diskusiju. Neverbalna komunikacija je široko polje i uvek volim da pročitam nešto o ovome :) Toplo preporučujem govor Amy Cuddy, Your body language shapes who you are. Neverovatno je koliko nismo svesni uticaja sopstvenih pokreta i položaja tela na našu psihu.

    ReplyDelete
  4. Zdravo Majo,
    Slažem se - neverbalna komunikacija je zanimljiva i široka tema. :)

    Hvala za preporuku knjige. Potrudiću se da je pronađem i pročitam pa javljam utiske. Što se tiče preporuka sa moje strane, evo par: Alan i Barbara Piz - Definitivni vodič kroz govor tela (da kažem klasika s obzirom na to da je jedna od retkih objavljenih knjiga kod nas). Ako te interesuje mikrofacijalna ekspresija u kontekstu neverbalne komunikacije, Pol Ekman je odličan autor (svaka njegova knjiga je odlična). Na osnovu njegovih knjiga je stala serija "Laži me".

    Da li si čitala neke od ovih knjiga? Kako ti se čine?

    Pozdrav! :)

    ReplyDelete