Srećan nam Dan ljudskih prava! :)


Na današnji dan, 10. decembra 1948. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. Ovaj dan uzima se kao Dan ljudskih prava koja se slave u čitavom svetu... Dan ljudskih prava će biti obeležen i u mojoj nekadašnjoj školi - Gimnaziji u Ćupriji.

Kako ćemo đaci, kolektiv Gimnazije i ja proslaviti ovaj dan? Priča sledi u nastavku...

Danas ću imati zadovoljstvo da sa svojim mlađim sugrađanima u okviru jednog kraćeg predavanja popričam o ljudskim pravima. Na predavanju koje počinje u 13.30 i koje će održati danas u Kosoj sali Gimnazije, govorićemo uopšteno o ljudskim pravima, navešćemo osobine i vrste ljudskih prava. Takođe, pomenućemo i važne međunarodne dokumente u ovoj oblasti. Predavanje ćemo završiti istorijskom retrospektivom razvoja ljudskih prava. Istorijski razvoj će biti ostavljen za kraj jer bih želeo da veću pažnju poklonim suštini ljudskih prava i objasnim njihov značaj.

Glavna poruka proslave je: "Okusi ljudska prava!"

Pri kraju predavanja, svako od posetilaca će se poslužiti bombonom uz koji će doći papirić sa po jednim ljudskim pravom (npr. Imaš pravo na život, imaš pravo na obrazovanje, imaš pravo na slobodu). Na ovaj način bih želeo simbolično da ukažem na to kakav "ukus" imaju ljudska prava.

Voleo bih da ovo predavanje ne bude samo jednosmerno, već i da se i sami posetioci predavanja uključe svojim pitanjima, komentarima i zapažanjima,... Takođe, koristim priliku da pozovem i čitaoce ovog bloga da ostave svoja razmišljanja na ovu temu u komentarima. Radi lakše komunikacije i povezivanja, možete koristiti i hashtag #ljudskaprava na Tviteru i Fejsbuku.

Na kraju, možete pogledati i prezentaciju koju sam izradio posebno za ovu priliku. Uživajte!

"Hajde da slavimo Dan ljudskih prava", Prezentacija sa predavanja održanog u Gimnaziji u Ćupriji, 10. decembra 2013. godine from Predrag Popović

Imate neko pitanje? Tastature u ruke i pišite! :)

Update, 16:11

Prošlo je skoro dva sata od završetka predavanja i još uvek sređujem utiske. Želim da kažem da sam oduševljen kako su mladi prihvatili ovu temu. Iako im ova tema nije previše bliska, svojom pažnjom, komentarima i inspirativnim pitanjima su doprineli da predavanje bude bolje. Zato hvala im na tome! :)

Posebnu zahvalnost dugujem direktoru Gimnazije i svom bivšem razrednom starešini profesoru Draganu Saviću na tome što je prepoznao značaj ove teme i što mi je ukazao veliko poverenje. I na kraju hvala svim profesorima profesorima koji su prisustvovali predavanju. :)

Fotografije sa predavanja pogledajte ovde.

Sviđa ti se tekst? Podeli ga sa onima koje voliš!

Ko je Predrag Popović?

Moderni don Kihot. Zalaže se da pamet, sposobnost, kreativnost i društveni aktivizam budu mainstream. Bloguje o ovim temama.
Optimista.
Piše. Stvara. U stvari, izmišlja. Priče, uglavnom, u kojima misli, snove i ideje pretvara u reči.

6 komentar(a):

  1. Poštovanje,
    Mi smo bili u kontaktu na LinkedIn-u, ali sam ja, razočarana u to što me većeina ljudi nije razumela, niko od tih što se tamo hvale poslovnim uspesima nije hteo da pomogne (a pisali su privatne poruke o prekršajima), što su mnogi lagali i osuđivali što se borim za zaposlenje svog muža i prestanak diskriminacije,osuđivali, eto, zbog toga sam ugasila nalog. Sličan se sličnom raduje, nemam ja šta da tražim sa tim "uspešnim" a sebičnim ljudima.
    Zanima me da li ste i koliko analizirali ljudsko pravo na rad i starosnu diskriminaciju u ostvarivanu ovog prava.
    Hvala.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dobar dan Snežana,

      Hvala Vam na komentaru. Najbolje bi bilo da o svemu popričamo direktno nego ovako preko sajta. Zato bih Vam predložio da na ovoj stranici popunite formular sa svojom e-mail adresom a onda ću Vas kontaktirati: http://predragpopovich.blogspot.com/p/loading.html.

      Cele naredne nedelje neću biti u prilici da Vam odgovorim jer ću, zbog prikupljanja neke dokumentacije, bivi na putu. Ali bez brige; čim budem mogao, odgovoriću Vam.

      Pozdrav,
      Predrag

      Delete
  2. Verujem da si uživao, jer to je prilika da na svoj način pokažeš ono što znaš i da materiju koju ljudi tradicionalno smatraju dosadnom, prikažeš u drugom svetlu, onakvom kakva jeste, zapravo.


    Ja sam radila nešto slično sa decom u školi, ali mlađeg uzrasta, a o tome sam pisala na svom blogu, pod oznakom školska radionica.


    Ono što sam primetila jeste nepoznavanje elementarnih prava. Ako pitate bilo koje dete koje je njegovo osnovno pravo, nijedno ne bi reklo da je to pravo na život, već se odmah uhvati toga da niko ne sme da ga bije. Ima tu raznih odgovora...
    Istina, edukacija fali i odraslima. Treba ih najpre uputiti u to da se dečja i ljudska prava ne razlikuju suštinski, a zatim objasniti da se je pravo nauka koja se ne uči iz novina, časopisa, nego na fakultetu i da ljudi koji se bave tom naukom se zovu pravnici. To kažem zato što sam imala priliku da u jednom udruženju održim predavanje na temu prava. Odustala sam, nisam htela! Sve je bilo spremno, a onda sam videla da je to neartikulisana masa žena koja bi, ako bi se uzorci šminke delili, vrlo rado sedela i slušala prezentaciju.
    Htela sam da to bude nešto što će im otvoriti nove vidike, dan u kome će nešto zaista naučiti a što je još važnije, mnogo je situacija u svakodnevnom životu gde bi mogle i da primene naučeno, ali ne! ONE znaju! Čule od ovog, onog...
    Sa mladima je uvek lepo raditi i uvek su otvoreni za nove ideje, kretivni su, inovativni, pa ti želim još mnogo, mnogo takvih radionica, a moj predlog je da im objasniš razliku između legalizacije i dekriminalizacije ako budeš imao prilike.

    ReplyDelete
  3. Ljudsko pravo, u tom smislu, postoji, ali pošto je ovo Srbija, onda je ono deklarativnog karaktera.


    Ja, istina, ne videh na Linked in toliko uspešnih ljudi, mada, zavisi sve od shvatanja uspeha, a to što se ti boriš za zaposlenje svog muža, sasvim je legitimno i ne vidim ko bi ti i s kojim pravom, po kom osnovu, mogao to zameriti.


    I tu dolazimo do pojma USPEH, zar ne? Lako je na društvenim mrežama biti uspešan, one su kao papir, trpe sve, a lako je takvu uspešnost uviješ u formu borbe protiv korupcije i stalih društvenih pojava, etiketirajući nekog samo zato što želi da mu se supružnik zaposli.

    ReplyDelete
  4. Nataša, moram da priznam da jesam! Manje zbog toga što sam imao priliku da pokažem šta znam i umem - i ranije sam držao predavanja i radionice (do duše, sa studentima).

    Moram da priznam da sam imao malo pozitivne treme. Jer, nije baš da čovek svakog dana može da govori pred 60 mladih ljudi u školi koju je nekad pohašao. Nekad sam bio učenik u toj školi a sad istupam kao predavač. U klupama i međ zidovima škole u kojoj sam u velikom izgradio sebe. Predivno uređena sala, slike, skulpture - prava akademska atmosfera. Plus, profesori koji su nekada meni predavali sada su slušali ono o čemu sam govorio. Predivan osećaj! Imao sam osećaj kao da vraćam nešto zajednici svojim predavanjem, kao da joj pomažem da ljudi prošire svoja znanja i iskustva u oblasti ljudskih prava. To je bio jedan razlog zašto sam uživao.

    Drugi razlog je to što sam pred sobom imao mlade ljude koji već imaju izgrađenu ličnost i formirane stavove. Neki od njih su prvi put čuli detaljnije o ljudskim pravima a oni koji su pohađali građansko vaspitanje su se podsetili čitave priče. Ne kažem reda radi, već zato što je tako stvarno bilo: iako su bili mladi i umorni od časova (predavanje je počelo u 13.30, odmah nakon poslednjeg časa), bili su otvoreni da saslušaju tu priču. Svidelo mi se što su postavljali pitanja, predlagali ideje za neko sledeće predavanje i sl. Neki od njih su prihvatili moj predlog da na svom FB profilu i twitter nalogu napišu koje su pravo izvukli sa bombonicom i koristili adekvatan hashtag. Znači - skroz su bili aktivni, inovativni, spremini za nove ideje.

    Par dana nakon predavanja, video sam se sa profesorom Draganom Savićem, direktorom Gimnazije (inače moj nekadašnji razredni starešina). Tom prilikom smo se dogovorili da napravimo još jedno "gostovanje" samo ovog puta u formi radionica (gde bi se više govorilo o odnosu prava i obaveza, o problemima u realizaciji prava i sl.). Ali to će sačekati proleće zbog mojih obaveza i njihovih planova od ranije.

    Čitao sam tvoj tekst o radionicama sa klincima. Oduševio sam se činjenicom da si sa klincima obrađivala ovu temu kroz kreativne radionice. Odlična je i ova ideja sa klackalicom. Bravo za ideje! I podrška! :)

    Meni je jako žao što u Ćupriji postoji dominantan stav da se obrazovanje završava maturiranjem i/ili diplomiranjem. Žao mi je jer često ljudi sami sebi uskraćuju mogućnost da se razviju, da promene pogled na svet, vide neku priču iz druge strane, preispituju svoje stavove. To samo njima šteti. Ovo govorim zato što kapiram da je važno i da odrasli shvate ljudska prava na pravilan način - svima su puna usta prava a kad treba da se ispuni neka obaveza, ljudi beže kao đavo od krsta. Ne shvataju da su prava/sloboda i obaveze deo iste priče. Dve strane jedne medalje.

    I da, pravo doživljavaju kao nešto suvoparno i dosadno. Znam da sam najbolje znao i najlakše spremao ispite koje sam spremao sa praktične strane - pomažući žrtvama nasilja u porodici u toku programa Pravne klinike, čitajući ugovore, tražeći podneske, razgovrajući sa advokatima, sudijama. I to mi je bilo važnije nego ono što piše u knjigama (možda i zato što smo često imali zastarele i neaktuelne udžbenike). Kako god, to što sam učio preko prakse mi je najviše pomagalo.

    Hvala za predlog, sviđa mi se! Tema je dobra i mislim da bi bila pun pogodak. Možda to bude tema radionica za koji mesec. :)

    Pozdrav!

    ReplyDelete
  5. @Nataša Slažem se sa tobom! Na žalost, u Srbiji još uvek postoji dosta poteškoća u realizaciji osnovnih ljudskih prava. Između ostalog i zbog toga što smo mlada demokratija pa ne kapiramo značaj ljudskih prava - hoćemo prava a nećemo obaveze. A to ne može!

    Borba za ljudska prava traje i trajaće. Po svemu sudeći još dugo u Srbiji. Između ostalog zato što se prava i slobode stalno moraju osvajati!

    Slažem se da je sasvim normalno što se Snežana bori za sebe i svoju porodicu. Problem je što se često na tim društvenim mrežama ljudi predstavljaju kao eksperti a ne znaju da reše ni jedan običan problem. Forma bez suštine. A to je već druga priča...

    ReplyDelete