Drugačiji pristup novcu (1)

"Novac je tu da se troši, zar ne?"
Naravno! Vredno ste radili i taj novac zaradili. Vaš je - logično da želite da uživate u plodovima svog rada. Ali, treba li odmah potrošiti celu platu? I ako potrošite, šta time dobijate? Kupili ste nešto što vam vrlo verovatno ne treba, potrošili ga u kafani sa ljudima koji vam nisu toliko bitni...


Štednja ili škrtarenje

U kom trenutku je reč "štedeti" postala loša reč? I zašto je postala loša? Treba li reč stednja u potpunosti izjednačiti sa rečju štekarenje; treba li štediša biti izjednačen sa stipsom, škrticom, kir Janjom? NE! Jer, postoje ozbiljne razlike u ovim terminima.

Ekonomski gledano, štednja je odricanje od dela trenutnih prihoda kako bi se oni iskoristiti u nekom periodu u budućnosti. Drugim rečima, štednja je odložena kupovina. Ono što ne kupite danas, možete kupiti sutra. I ne vidim ništa loše u tome. Prosto, proračunate koliko vam je novca potrebno za podmirivanje svojih potreba. Ako vam nešto preostane, umesto da novac odmah potrošite - možete ga sačuvati i iskoristiti ga kasnije kada se za to pojavi prava potreba.

Sa druge strane, stipsa/škrtica/kir Janja je čovek koji se preterano odriče sadašnjosti zarad budućnosti. Preterano u smislu da je isti spreman da svoje egzistencijalne potrebe podredi novcu. Škrtica novac čuva samo da bi ga čuvao a ne da bi kasnije podmirivao svoje potrebe.

Kako je štednja postala loša reč?

Problem je u svesti koji ljudi imaju a koji su igradili mainstream mediji. Duge reklame na TV-u, nasmejana lica sa bilborda, Aca Lukas u biblioteci, izlozi koji prosto viču "Uđi", "Kupi" itd. u našoj svesti su stvorili neku vrstu obaveze da sav svoj novac potrošimo baš kod njih. I ne samo to - već i da se zadužujemo (setite se lakih keš kredita). Mediji su nam usadili da ako štedimo da smo loši ljudi. Jer moramo da trošimo, trošimo i trošimo. Pogledajte samo emisije koje se emituju na TV-u: Šopingholičarke, Extreme Couponing... Ova poslednja emisija govori o ljudima koji skupljaju kupone a onda odu u prodavnicu i kupe namirnice u vrednosti od nekoliko stotina dolara i ne plate ništa! Problem: kupovina stvari koje, realno, nisu potrebne niti su na adekvatan način upotrebljene (nisu npr. date u humanitarne svhe već stoje u podrumu i ničemu ne služe). Koja je poenta?

U nekom od sledećih tekstova pisaću o prednostima štednje. Zato ostanite uz blog i nastavite da čitate. :)

Sviđa ti se tekst? Podeli ga sa onima koje voliš!

Ko je Predrag Popović?

Moderni don Kihot. Zalaže se da pamet, sposobnost, kreativnost i društveni aktivizam budu mainstream. Bloguje o ovim temama.
Optimista.
Piše. Stvara. U stvari, izmišlja. Priče, uglavnom, u kojima misli, snove i ideje pretvara u reči.

0 komentar(a):

Post a Comment